Planiranje okućnice

Uređenje okućnice započinje planiranjem. Nužan korak prije planiranja je odabir stila u kojem će vrt biti .Proces planiranja traje sve dok se ne usklade sve želje i prohtjevi ukućana. Prigodom dogovaranja dobro je zapisivati svaku ideju jer nerijetko se desi da prva ideja bude ona prava.



Prvi korak u realizaciji ideje je izrada skica postojećeg stanja na terenu. Skica je višeslojna, ne tiče se samo grubih gabarita prostora kojeg planiramo, već i mnogih stvari koje naoko nemaju vezu sa kasnijim izgledom. Prva skica sadrži granice parcele, izmjere i položaj kuće, garaže, šupe ili ostave (čak ako i nisu izgrađeni, ali se planiraju izgraditi).

Osim izmjera potrebno je označiti ulaze u kuću, položaj prozora, izlaze s terase, kolni pristup i kolni ulaz kao i pješački ulaz na parceli. Detaljne izmjere uzete na terenu unose se na skicu. Na temelju skice izrađuje se detaljan nacrt, i to nužno u mjerilu kako bi proporcije i međusobni odnosi elemenata bili stvarni.

U nacrt se isprekidanim linijama unose položaji vodova infrastrukture, kako onih ukopanih u zemlju (vodovod, odvodnja,…) tako i onih zračnih (električni ili telefonski vodovi, i sl.). Poznavanje vodova infrastrukture bitno je kako planirana sadnja ne bi oštetila podzemne instalacije, ili kad naraste smetala zračnim.

Nad gotovim temeljnim nacrtom može se pristupiti razradi usvojene ideje. Prije svega potrebno je riješiti kretanje u prostoru. Označava se pješački hodnik i kolni pristup. Na taj način definirana je primarna komunikacija. Time je olakšano definiranje pravog smještanja svih ostalih zamišljenih elemenata.

Da li će to biti neka sjenica, roštilj, mjesto za sjedenje i okupljanje prijatelja, neki vodeni element (potok, jezerce, bazen, fontana, česma i sl.), kamenjar, ukrasne ili potporne zidiće, sekundarne staze i sl., - granica je mašta autora, ali jednako tako i prostor kojim se raspolaže te novčana sredstva. Dobra je stvar planiranja što nije nužno sve elemente sagraditi odjednom, jer s detaljnim planom, njegova se realizacija može protegnuti i na nekoliko godina.



Iskusni pejzažni arhitekti savjetuju da se, nakon što je zamisao stavljena u nacrt, odloži olovka i ideja ostavi ˝da se ohladi˝ nekoliko dana. Iznenađujuće je koliko će novih ideja nastati, a starih nestati u tih nekoliko dana. Konačno rješenje samo će „dozrijeti“ i sjesti na svoje mjesto.

Nakon izrade nacrta slijedi izbor zelenila. Svaka biljka, ma koliko mala bila, ima svoj standardni oblik. Stoga je bitno kombinirati oblike u grupacije usklađene s prostorom i elementima u njemu. Ovdje je potreban smisao za sklad volumena u prostoru. Kombinacija oblika je presudna u ispunjenju zamisli, jer je moguće stvoriti grupacije umirujućeg oblika, ali i zamišljene oblike razbacati na način da odražavaju nemir i odbojnost.

Na isti način kako neke boje volimo više, a druge nam jednostavno nisu po ukusu, a da i ne znamo zbog čega, tako i kombinacija oblika može podsvjesno iritirati a da toga nismo niti svjesni. Stoga je dobro na papiru unaprijed skicirati zamišljenu kombinaciju oblika, jer ako nešto nije kako treba, dovoljna će biti samo gumica da se crtež izbriše i promijeni izgled tog dijela vrta.

U svakom prostoru u kojem je kuća, ona upravlja veličinom uporabljenih oblika jer izgled vrta mora biti povezan i usklađen s njezinim proporcijama. Vrt uz katnicu trebao bi sadržavati manje elemente od onoga pokraj velike stambene zgrade. U ruralnom okolišu u izboru oblika može pomoći izgled prirodnog krajolika.

Valoviti brežuljci zahtijevaju slične oblike biljnih grupacija u vrtu. Bilje može uspješno sakriti od pogleda neke građevinske promašaje ili nedorečenosti. Stoga je neophodno dobro promotriti postojeće stanje i zamisliti što se vidi i s kojeg mjesta. Radi olakšanja ovog posla dobro je rpibjeći jednoj staroj metodi – izradi nekoliko fotografija vrta ali ne s visine prozora ili terase, već s razine vrta. Kasnije se preko tih fotografija stavlja list paus papira i olovkom skicira budući izgled pojedinih dijelova vrta.

Nužno je dobro razmisliti i kod odabira građevinskog materijala kojim će biti napravljene staze, terasa u travnjaku, sjenica ili pergola, zidić i sl. Svaki materijal djeluje na drugi način svojim oblikom i bojom. Danas je izbor tih materijala izuzetno bogat i lako je pasti u zamku pa unijeti u vrt svega pomalo. Veliko šarenilo nikada ne pokazuje dobar ukus, već suprotno.

Umjetnost je s malo elemenata i boja napraviti dobru sliku. Potrebno je unaprijed odabrati paletu boja za koju se zna da se sviđaju korisniku, a tada ni izbor materijala neće biti težak. Na boje utječe i bilje i to ne samo cvijeće svojim bojama već i drveće i grmlje, jer osim što svaka vrsta ima svoj izgled krošnje i boje lišća, tijekom godine te se boje mijenjaju sve do jeseni.

Boje postoje i u zimi, crnogorica ostaje zelena i pod snijegom a mogu se vidjeti i narančasti plodovi vatrenog trna, te dunjarice. Na pozadini snijega svaka se biljka doima kao uspjeli crtež, kao umjetničko djelo. I to je potrebno znati iskoristiti u oblikovanju okućnice.

Prije određivanja vrste bilja koje se sadi, nužno je proučiti uvjete pod kojim pojedina biljka uspijeva i kako raste. Nema smisla na malom razmaku posaditi nekoliko biljaka koje će se razrasti i međusobno zagušiti. Sadnja se planira tako da se stabla i grmovi kad odrastu samo dotiču.

Oblik i boja bilja se vide izdaleka, ali struktura svake zasebne biljke se razaznaje tek onda kad se stane u blizinu. Struktura je također bitan čimbenik u stvaranju slike. Neke biljke imaju oštro lišće, druge zaobljeno, izrezano, veliko i sitno, sjajno ili pokriveno dlačicama.

Strukturne elemente treba uskladiti, unijeti i malo živahnosti u grupaciju, razigrati sliku. Neka vrt bude odraz autorovog načina života i karaktera, što će unijeti posvemašni sklad u njegovom okruženju i u njegovoj duši. Vrt se oblikuje radi sebe, prema sebi a nikako da bi zadivili prijatelje i slučajne prolaznike. Sklad je ugoda, a greška se vidi izdaleka

izvor