Tradicionalne Hrvatske drvene kuće

Predivno je za vidjet da se danas ponovo ulaže u očuvanje tradicionalne drvene gradnje drvenih kuća, iako su to još uvijek izdvojeni slučajevi, i to većinom hvale vrijednih pojedinaca koji pokreću seoska gospodarstva u turističke svrhe i poneki zbog svog osobnog nostalgičnog duha prema istima. Ali nebitno jer je i to za pohvalu, jer država koja kao želi očuvati narodnu baštinu i ne potiče baš previše obnavljanje istih objekata, osim ako nema vlastiti interes u istom.

Istini za volju, takva gradnja zahtjeva održavanje i prema nekim današnjim mjerilima stambenog luksuza i zahtjeva stanovanja i opremanja, malo je teže prilagoditi namještanje i raspored prostorija u takvim objektima, ali unutarnje uređenje se da prilagoditi ako se ima dobra ideja, a vanjski izgled se mora voljeti da bi bio prihvatljiv samom vlasniku.

Takva gradnja je energetki vrlo učinkovita, jer znamo da je drvo odličan prirodni izolator, te dok se s unutarnje strane izvrši oblaganje zidova izolacijom i nekom od poznatih zidnih obloga, dobijemo kuću koja je u ljetnim mjesecima ugodno rashlađena a zimi je potrebna daleko manja potrošnja energije za zagrijavanje nego kod klasične gradnje.

Iako se večina takvih objekata ustvari samo svodi na preslagivanje s pozicije na kojoj je nekad bila sagrađena, pa na nove temelje kod novog vlasnika, s eventualnim popravcima dotrajalih dijelova i izradom novih krovišta. Ipak je i to pohvalno, jer tako presložen objekt opet ima trajnost skoro ko i do tad, a večinom su to kuće starosti od 50 pa i do 100 i više godina. Jedino nije za pohvalu što se jako malo ulaže u školovanje u obrtničkim zanimanjima koja bi stvarala mlade obrtnike koji bi sačuvali tradicionalni način gradnje drvenih objekata, nek se znanje prenosi s koljena na koljeno, a toga je sve manje. Rijetki su danas majstori koji znaju i staru gradnju raskopat i ponovno dobro složit na novim temeljima, uz pojedine preinake koje je potrebno napraviti, a da pritom isto bude napravljeno kvalitetno i da ne bode oko.