To su problemi kod tog tipa hidroizolacije koji se nemogu izbjeći, jer postupak sa resitolom je sljedeči. Na podlogu koja se misli hidroizolirati na taj naćin izlije se potrebna kolićina resitola koji je po svojim svojstvima bitumenska tekučina na osnova naftnih destilata i primjesa, te se isti utrlja četkom ili metlom u podlogu. Isti se treba ostaviti prema preporukama struke oko 24 sata, te se on upije u podlogu a događa se i isparavanje benzoatnih para iz istog. Potom se na podlogu uz pomoč brenera postavlja bitumenska ljepenka koja se zagrijava brenerom zajedno sa podlogom, te se na taj način ljepenka ljepi za podlogu i poravnava daskom kako nebi ostale zraćne komore između podloge i ljepenke. Pošto su to takvi materijali sa bazom bitumena i benzoata, normalno je da dolazi do isparavanja te se u prostoriji osjeti neugodan miris, a kasnije se može dogoditi isto ako je u podlozi koja je na taj način izolirana, u glazuru postavljeno podno grijanje. onda prilikom zagrijavanja može doći do širenja mirisa, ali neznatno.
Moja preporuka za hidroizolaciju betonskih podova prije postavljanja glazure je premaz tekućinama na bazi lateksa, koje su baš za tu namjenu, te iste nemaju neugodan miris i postojanije su od bitumenskih masa, jer nisu podložne fizikalnim promjenama prilikom zagrijavanja i hlađenja, te kad se jednom osuše nemaju nikakakvog mirisa. Još jedna prednost je što je to tekučina i kad uđe u podlogu, samu podlogu učvrščuje, hidroizolira, te povečava njenu statićnu elastićnost.